Izložba: 2025. Venice Architecture Biennale

Curator: Carlo Ratti
Tema: Intelligens. Natural. Artificial. Collective.
Lokacije izložbe: Giardini (26 paviljona), Arsenale (22), historicni centar Venecije (15) – ukupno 65 nacija, uključujući Azerbajdžan, Oman, Katar i Togo po prvi puta (parametric-architecture.com).

1. Bugarska – “Pseudonature”

Paviljon koristi jednostavan ali snažan koncept: snježni stroj koji proizvodi led kada je sunčeva energija najjača. Ova paradoksalna mašina pokazuje kako tehnologija može stvoriti obrnutu ekologiju – hladnoću proizvedenu toplinom. Pored toga, arhitektonski koncept inspiriran je tradicionalnom bugarskom prostorijom “odaya” – društvenim prostorom za okupljanje, razgovor i refleksiju. Ovdje priroda postaje laboratorij, a tehnologija postaje posrednik između promjene i kontrole.

2. SAD – “PORCH: An Architecture of Generosity”

Američki tim transformirao je tradicionalni “porch” – trijem, kao prostor između javnog i privatnog – u mjesto susreta, dijaloga i interakcije među kulturama. Paviljon koristi rammed earth (nabijenu zemlju) i drvo kao lokalne materijale iz Veneta, stvarajući atmosferu topline i inkluzije. Unutar paviljona postavljeno je 54 modula različitih autora, koji predstavljaju raznolike interpretacije arhitekture gostoprimstva. Time je paviljon postao mozaik američkog društva, kolektivni portret u kojem tehnologija i ruralna memorija koegzistiraju.

3. Argentina – “Siestario”

Siestario evocira imaginarni prostor sieste – vrijeme između aktivnosti, vrijeme introspektivnog mirovanja. Njegova struktura, inspirirana silosima, poziva posjetitelje da uđu, legnu i odmore se. Unutra su izložene velike crno-bijele fotografije, bez jasne naracije, bez vremena – što dodatno podcrtava ideju bijega od ubrzanog svijeta. Ovaj projekt stavlja naglasak na pasivnost kao otpor: u svijetu hiperprodukcije, siesta postaje čin otpora.

4. Ujedinjeni Arapski Emirati – “Pressure Cooker”

Inspiriran lokalnim agro-tehničkim praksama, ovaj paviljon simulira mikroklimu staklenika u pustinji. Fokus je na otpornosti i samoodrživosti kroz precizno upravljanje resursima u ekstremnim klimama. Arhitektica Azza Aboualam koristi koncept “tlaka” – u fizičkom i simboličkom smislu – za propitivanje granica života u surovim uvjetima. Paviljon postavlja pitanje: može li arhitektura postati alat adaptacije umjesto dominacije nad prirodom?

5. Nordijske zemlje – “Industry Muscle”

Paviljon nordijskih zemalja (Norveška, Švedska, Finska) koristi izvorni paviljon Sverre Fehna kao pozornicu za performanse i filmove. Pet različitih instalacija istražuju teme rada, otpornosti, tjelesnosti i kolektivnog pamćenja. Arhitektura ovdje nije samo građevina, već i čin – izvedba koja promatra kako tijelo stvara i razara prostor. Na ovaj način, paviljon istražuje granice između industrije, emocije i forme.

6. Belgija – “Building Biospheres”

Belgijski paviljon koristi biljke ne samo kao dekoraciju, već kao ključne sudionike u arhitekturi. Instalacije uključuju aktivne biosfere, sustave za reciklažu i samoodržive module koji funkcioniraju kao edukativni prostori. Projekt poziva na suradnju između ljudskih i neljudskih agenata, stavljajući ekologiju u centar arhitektonskog promišljanja. Prikazuje se potencijal hibridne arhitekture, gdje zeleni elementi nisu dodatak, već temelj.

7. Island – “Lavaforming”

Island koristi svoju jedinstvenu geografiju – vulkanski krajolik – kao inspiraciju za održivu gradnju. Lavaforming istražuje kako bi arhitektura mogla izgledati kada bi bila doslovno oblikovana prirodnim silama. Kroz modele, simulacije i materijale, projekt sugerira grad budućnosti izgrađen od lave – trajan, otporan i u simbiozi s okolišem. Time se stvara nova estetika koja objedinjuje sirovost i sofisticiranost.

8. Japan – “IN-BETWEEN”

Japanski paviljon istražuje pojam “ma” – prostor između. Koristeći umjetnu inteligenciju, autori reinterpretiraju tradicionalne japanske arhitektonske motive i prenose ih kroz generativne sustave. AI postaje alat, ali ne i autor: paviljon koristi tehnologiju za oživljavanje kulturnih obrazaca, a ne za njihovu zamjenu. Posjetitelji prolaze kroz niz međuprostora koji stvaraju senzornu ravnotežu između čovjeka, prirode i algoritma.

9. Brazil – “(Re) Invention”

Brazil fokusira svoju pažnju na autohtone zajednice i njihova znanja. Arhitektura se prikazuje kao politički čin otpora kolonijalnim strukturama – kroz upotrebu prirodnih materijala, lokalnih tehnika i kolektivnog stvaranja. Instalacije su multisenzorne i uključuju elemente performansa, zemlje, zvuka i pokreta. Paviljon potiče “reinvention” – ne samo prostora, već i identiteta.

10. Danska – “Build of Site”

Danski tim gradi paviljon na samoj lokaciji koristeći materijale koje nalaze u okruženju – reciklirani beton, drvo, kamen. Time se arhitektura spaja s ekološkim principima kružnog gospodarstva. Posjetitelji mogu gledati proces izgradnje i dekonstrukcije – paviljon je privremen, ali snažan u poruci: održivost se gradi na lokalnom i dostupnom.

11. Latvija – “Landscape of Defence”

Paviljon postavlja pitanja o granicama, obrambenim strukturama i prostornim narativima rata. Kroz korištenje fizičkih prepreka – poput protutenkovskih barijera – i instalacija koje imitiraju vojni pejzaž, paviljon istražuje emocionalnu i vizualnu geometriju obrane. To je arhitektura nelagode, ali i svjedočanstvo otpornosti i memorije.

12. Luksemburg – “Sonic Investigations”

Inspiriran eksperimentalnom glazbom i radom Johna Cagea, paviljon koristi zvuk kao arhitektonski materijal. Snimke urbanih i ruralnih prostora Luksemburga miksane su u zvučne pejzaže koji se reproduciraju u prostoru. Posjetitelj se ne kreće samo kroz fizički prostor, već i kroz akustički krajolik – čime se čula spajaju u novom obliku percepcije.

13. Turska – “Grounded”

Turski paviljon istražuje tlo – kao fizički medij, ali i kao metaforu za kulturnu dubinu i traumu. Kroz slojevitu instalaciju uključuje tradicionalne metode kao što su izrada opeke od zemlje, ali i moderne znanstvene prikaze mineralnih slojeva. Instalacija priziva dubinu memorije, arheologije i klimatskog uvida.

14. Njemačka – “Stresstest”

Njemačka koristi dihotomiju “stres/de-stres” za prikaz razlike između izloženosti i otpornosti. Jedan dio paviljona je zatvoren, klaustrofoban, intenzivan; drugi otvoren, prozračan i refleksivan. Ova prostorna dramaturgija potiče posjetitelja na introspekciju o vlastitom mentalnom i fizičkom doživljaju arhitekture.

15. Austrija – “Agency for Better Living”

Austrijski paviljon zamišljen je kao niz funkcionalnih ambijenata – kuhinja, bazen, čitaonica – kroz koje se istražuje razlika između državne politike stanovanja i grassroots inicijativa. Ovaj “stan za javnost” otvara dijalog o kvaliteti života, participaciji i jednakosti. Svaka prostorija poziva publiku na boravak i promišljanje.

Kontekst i dodatni izvori

• Biennale je najobimniji do sada – više od 750 sudionika i 300 projekata (wallpaper.com).
• Zaokret prema kritičkoj redefiniciji nacionalnih paviljona: UK‑Kenya projekt “Geology of Britannic Repair” propituje kolonijalnu povijest (wallpaper.com).
• Unutar Arsenala dominiraju eksperimentalni robot‑AI projekti, uz kritike zbog previše akademske fokusiranosti (theguardian.com).

Zašto je vrijedno istaknuti

• Paviljoni interpretiraju globalne izazove – klimatsku krizu, tehnologiju, migracije, ekologiju i zvuk.
• Materijali: od lave, zemlje, drva, bio-cementa do AI-installacija.
• Povezanost s lokalnim vrijednostima i globalnim narativima – odlična podloga za fotografije priča “prije/poslije”, detalji paviljona ili interakcija posjetitelja.

Zaključak
Ovi paviljoni zajedno čine snažan katalog suvremene arhitektonske prakse – fleksibilna i duboko angažirana, reagirajući na klimatske, političke, kulturne i tehnološke turbulencije. Post je spreman za objavu, uz visoko kvalitetne fotografije koje će vam pomoći u predstavljanju svakog projekta – možete koristiti galeriju na početku, a zatim individualne scene iz svakog paviljona.

Ako želite, mogu predložiti gdje bolje rasporediti slike i kako dodatno naglasiti narativ u postu.