
Iranska arhitektura kroz prizmu umjetničke inteligencije: vizija Pooriye Zamani
Iranska arhitektura, sa svojom bogatom poviješću i dubokim kulturnim korijenima, uvijek je bila inspiracija za mnoge arhitekte i dizajnere. Međutim, u današnjem digitalnom dobu, umjetnička inteligencija (AI) postaje alat koji omogućava reinterpretaciju i očuvanje tih tradicija na nov način. Jedan od pionira ove integracije je iranski arhitekt Pooriya Zamani, koji istražuje kako AI može reinterpretirati, očuvati i razviti tradicionalne arhitektonske narative kroz različite skale, spajajući AI procese s vremenom provjerenim principima perzijskog dizajna.



Inspiracije iz iranske arhitekture
Za Zamani, iranska arhitektura nije samo estetski izraz; ona je prostor podrijetla, djetinjstva, učenja i uranjanja u umjetnost arhitekture. Ovi prostori duboko su ukorijenjeni u kolektivnom pamćenju, poznati poput neba iznad ili tla ispod, obavljajući svoje uloge besprijekorno, harmonično i s urođenom ljubaznošću prema ljudskom duhu.
Međutim, kada dizajneri kreću stvarati radove inspirirane ovim prostorima, često se suočavaju s činjenicom da razumijevanje ove arhitekture nije potpuno, zahtijevajući daljnje istraživanje i istraživanje.
Odnos arhitekture, prirode i čovjeka
Odnos između arhitekture, prirode i čovjeka ključno je pitanje stalne zabrinutosti. Ova trojka zahtijeva delikatan balans, koji se smatra jednim od najvažnijih pitanja s kojima se arhitekti moraju suočiti. Pitanja se javljaju: Kako arhitektonski prostori mogu održati harmoniju u svojim interakcijama s prirodom i ljudskim bićima? Kako ti prostori mogu crpiti inspiraciju iz duše i reda prirode, dok istovremeno omogućuju ljudski život i aktivnost?
Iranska arhitektura, u svojoj izuzetnoj briljantnosti, nudi duboke odgovore na ova pitanja. Njena integracija s ljudskim duhom i prirodom dugo je bila predmet divljenja. Različite vježbe pokazuju kako se ova arhitektura besprijekorno spaja s različitim prirodnim kontekstima—pustinama, morima, šumama—dok istovremeno čuva svoj temeljni identitet i stvara okruženja koja podržavaju ljudski život i aktivnost unutar tih prirodnih krajolika.
Obrasci i ornamentika u iranskoj arhitekturi
Druga istraživanja fokusiraju se na složene uzorke i ukrasne dizajne u iranskoj arhitekturi. Pod temom “Projection Pattern” brojne studije pokušavaju stvoriti arhitektonske prostore koji spajaju ove drevne motive s suvremenim principima dizajna. Na primjer, zamišljeni su urbani prostori poput mostova, ulaza u tunele ili karavansaraja smještenih u pustinje ili druge prirodne sredine dizajnirane s ovim uzorcima. Proces generiranja tih uzoraka pomoću AI, osim što u početku zahtijeva složene tehnike, otvara bogat put istraživanja. Osim kreativnih izlaza, ove vježbe pružaju duboke uvide.
Suživot u iranskoj arhitekturi
U drugoj seriji, suvremeni arhitektonski oblici, poput stambenih kompleksa i tornjeva, reinterpretirani su kroz prizmu različitih povijesnih razdoblja iranske arhitekture. Ova istraživanja ističu oštre kontraste između suvremenog života u apartmanima i kolektivnih i privatnih prostora prošlosti, postavljajući pitanje mogu li se vrijednosti ugrađene u ove povijesne dizajne ponovno otkriti i oživjeti.
Gradovi koji poštuju svoje građane
Jedan od tekućih projekata, pod nazivom “Poštovanje grada prema svojim građanima”, vizualizira dijelove gradova dizajnirane da odaju počast i udovolje svojim stanovnicima, bilo kroz pažljivo dizajnirana sjedala, inkluzivna rješenja za osobe s fizičkim invaliditetom ili čak male ukrasne značajke koje spajaju prošlost sa suvremenim zajedničkim jezikom.
Zaključak
Kroz svoje istraživanje, Pooriya Zamani poziva arhitekte, dizajnere i mislioce da tradiciju ne vide kao fiksnu prošlost, već kao evoluirajući dijalog između kulture, tehnologije i ljudskog iskustva. Njegov rad pokazuje kako umjetnička inteligencija može reinterpretirati arhitektonsko naslijeđe, istovremeno očuvajući njegovu suštinu i omogućujući njegovu primjenu u suvremenom kontekstu. parametric-architecture.com+1parametric-architecture.com+1
Odgovori